Na svijet sam dosla 28.04.2004. Imala sam samo 2 mjeseca kada je moja nova obitelj dosla po mene. Trckarala sam sa svoje dvije seke po dvoristu i nastojala ostaviti sto bolji dojam sto mi je i uspjelo! Pravila sam se da sam nespretnija nego sto jesam, trcala sam za svojim sekama ne bi li ih uspjela gricnuti za uho ili repic, a na kraju da bi bila sigurna da je moja namjera upalila posjela sam se kraj moje nove vlasnice i pocela joj grickati znjirance na tenisicama...

Tada sam se i prvi puta vozila u autu! Ali ,da Vam budem iskrena ne sjecam se bas najbolje kako mi je bilo jer sam bila prepospana da bih gledala. Odmah sam zacorila na rukama jednoj teti u krilu. Kad sam se probudila, nasla sam se u nekoj ogromnoj prostoriji gdje je sve jako fino mirisalo. Svi su me mazili i divili mi se, izvodili nekakve cudne grimase i stipali me za guzu. Sve me to malo zbunjivalo, ali mi je i pasalo sto me toliko maze. Sad vec znam da kad god idemo tamo nesto fino dobim ili za papati ili za igru! A znam i da se to mjesto zove Pet shop!!!

Nakon kupovine papice odveli su me na neko ruzno mjesto. Ne volim ni pomisliti na to! Tamo su mi dali pikicu i nije mi se nimalo to svidjelo..a poslije su me i vagnuli! Imala sam samo 7,5 kg tada! A da me vidite sada ne bi me prepoznali! Imam 11 mjesci uskoro i 40 kg. Hm, brzo rastem jel' da?

Kad sam stigla u svoj novi dom, nije me mucila znatizelja i njuskanje uokolo. Nista me nije zanimalo osim spavanja...trcanje za sekama me jako izmorilo. Za mamom nisam plakala i nisam bila tuzna. Samo sam puno piskila po stanu i nisam dala nikome da spava...stalno sam se htjela igrati i kad su moji ukucani vec bili umorni od igre samo bih nabacila svoj tuzni pogled i to bi uvijek upalilo. I dan danas to isto pali, ali nemojte me odati njima! Sto se piskenja tice, brzo sam naucila da se to obavlja vani.

Vrlo brzo sam stekla nove prijatelje. U kvartu su mi best frendovi bili mops Ziko i zlatni retriver Copper. Zika sam brzo prerasla, ali i dalje se igram s njim i veselim mu se svaki put kad ga ugledam na nasoj livadi. Copper se nazalost odselio malo dalje od nas, ali nasi su u kontaktu pa se tu i tamo ipak nadjemo u Maksimiru.

Svaki dan setam po nasipu, provedem barem 4 sata dnevno u setnjama. Ali, najvise me vesele vikendi jer se vikendima ide na izlete. Najcesce i subotu i nedjelju provedemo cijeli dan u prirodi. Vidjela sam vec Plitvicka jezera, eko-selo Zumberak, Sljeme, Samoborsko gorje itd.

Od malena me moja gazdarica vodi svuda sa sobom pa sam navikla i na voznju u autu, na tramvaje i guzvu u centru grada jer vrlo cesto idemo pjesice do centra na kavicu. Ne bi vjerovali, ali u kafice me uglavnom puste. Valjda zato sto vec znaju da sam pristojna. Odmah me posluzuju zdjelom vode i psecim keksicima. To mi pase, a svatko me i pomazi. Najvise mi pase mazenje po trbuhu pa se odmah na ledja izvalim i namjestim.

Lijepo mi je kad mi se ljudi obracaju, kad me zele pomaziti. Djecu posebno volim i ako njihovi roditelji dopuste cijele ih oblizem svojim velikim jezikom! No, puno ih se i boji zbog moje velicine. Takvima se nastojim umiliti pa ponekad u tome i uspijem, a ponekad i dalje vriste. Tada me moja vlasnica pozove.

Eh, da! Bila sam i na moru vec! U pocetku mi se nije bas svidjala voda, ali otkad sam skuzila da mi nece nista, ne izlazim iz mora!

Da Vam se pohvalim, krenula sam i u skolicu ove zime. Sad sam vec na drugom stupnju. Idemo u NeSi i kad navecer sjedam u auto, vec kuzim gdje me vode! Volim uciti, ali ne poslusam bas uvijek! Najvise me muci sto ne smijem grabiti klopu sa ceste! Zato cekam priliku kad me ne gleda nitko!